Evo jedan turitorial za pocetnike za programiranje u C++

Varijable: imena, tipovi, deklaracija i dodjela vrijednosti

Varijabla
ili promjenjiva je zapravo lokacija u memoriji koja sadrži određeni
podatak. Svaka varijabla mora imati ime. Tokom imenovanja varijable
moraju se poštovati neka pravila, npr. ime varijable ne smije početi
brojem i ne smije sadržavati razmake ili specijalne znake osim donje
crte (_). Treba voditi i računa da c++ razlikuje velika i mala slova pa
su varijble broj, Broj i BROJ tri različite varijable.. Budući da
postoje različite vrste podataka, postoje i različite vrste varijabli.
Za početak ću pomenuti samo 3 tipa: int, char i float.
int sadrži cijele brojeve u intervalu od -maxint do +maxint, gdje je maxint najčešće 32768.
char može da sačuva bilo koje slovo, broj ili karakter dužine 1 znaka (8 bajta).
float služi za rad sa decimalnim brojevima.
Izbor
varijable zavisi uglavnom od vrijednosti koju će ona sadržavati i mora
se definisati prije pokretanja samog programa. Varijable se zato moraju
"deklarisati", odnosno svakom imenu varijable mora se odrediti tip. Na
primjer sa int broj deklarišemo promjenjivu po imenu broj, odnosno u
memoriji se otvara nova lokacija pod imenom "broj" koja može da sadrži
cijele brojeve tipa integer. Sada možemo da u ovu varijablu spremimo na
primjer broj 5 tako što ćemo napisati broj=5. Ako ovoj varijabli
međutim pokušamo da dodjelimo vrijednost drugog tipa, npr broj='a'
kompajler će prijaviti grešku. Tokom dodjeljivanja vrijdenosti
varijabli tipa char moramo da znak koji se varijabli predaje stavimo
pod apostrofe, npr. char znak='d'. Jednoj varijabli možemo da dodjelimo
vrijednost druge varijable, ali i tada naravno moramo da pazimo da te
dve varijable budu istog tipa (tokom rada na zadacima koji slijede
pokazaćemo da ovo nije uvijek tačno). Evo primjera nekoliko ispravnih
deklaracija i dodjeljivanja vr. varijablama:

Code:
int i,j=3,n;
float f;
char c;
i=4;
f=3.14;
c='a';


Aritmetički operatori
Spomenućemo
sabiranje (+), oduzimanje (-), množenje (*) i djeljenje (/). Njihova
upotreba je jednaka kao u matematici, a isti je i redoslije operacija
(množenje i djeljenje imaju prednost nad sabiranjem i oduzimanjem). Pri
djeljenju integera drugim integerom ostatak se zanemaruje, a operator
koji nam pokazuje ostatak pri djeljenju dva broja je %. Tako je 21/5=4,
a 21&5=1 ukoliko radimo sa integerima. Ukoliko moramo da znamo i
decimalne vrijednosti pri djeljenju tada koristimo tip float.

Unos i ispis na ekran
Objasniću upotrebu samo po 1 po 1 naredbe za unos i ispis koju smatram najpogodnijom za početnike: cout i cin.
cout
(Console OUTput) služi za ispis teksta, brojeva, sadržaja varijabli i
sličnog na ekran. Sintaksa je cout var; Gdje je var ime neke varijable,
a isto tako to može biti i tekst (tada ga ograničavamo navodnicima).
Naravno možemo da "štampamo" na ekran istovremeno i varijable i
tekst... Da ne bih prekršio neki zakon ili napravio jeres, evo programa
"Zdravo svijete" (primjetite kako smiješno zvuči) za početak.
Code:

#include iostream.h
main()
{
cout "Zdravo svijete!";
return 0;
}

cin
(Console INput) služi za prihvatanje podataka od korisnika. Po nailasku
na ovu naredbu program privremeno zaustavlja rad i očekuje od korisnika
da unese neku povratnu informaciju. Nakon unosa i pritiska na ENTER,
program prvo provjerava da li unos sa tastature odgovara tipu
varijable, pa ako je sve regularno unešenu vrijednost dodjeljuje
navedeoj varijabli. Sintaksa je cin var; gdje je var neka varijabla
koja je već definisana. Obratite pažnju na "overloading operator", tj
dve strelice okrenute na desno. O ovome ću govoriti kasnije, ali za
sada samo uočite da su okrenute na suprotnu stranu nego kod cout
naredbe. Primjer:
Code:

#include iostream.h
main()
{
int n;
cin n;
return 0;
}

Budući
da programi koji koriste samo input ili output komande nisu od nikakve
koristi (kao što vidite na prethodnom primjeru), najčešće se koriste
kombinacije:
Code:

#include iostream.h
main()
{
cout "OVAJ PROGRAM SABIRA 2 BROJA" endl;
int a,b;
cout endl "a=";
cin a;
cout endl "b=";
cin b;
cout endl "ZBIR JE " a+b;
return 0;
}


If uslov

Provjerava istinitost nekog izraza. Sintaksa je sledaća:
if (uslov) {naredba ako je uslov tačan}; ili
if (uslov) {naredba ako je uslov tačan} else {naredba ako je uslov netačan};
uslov
može biti bilo koji izraz čija se tačnost može provjeriti, najčešće
međutim se provjerava odnos između dva broja. U tu svrhu koriste se
relacioni operatori:
== (jednako), != (različito), (manje), = (manje ili jednako), (veće), = (veće ili jednako)... primjer:
Code:
#include iostream.h
main()
{
int a,b;
cout "a,b=";
cin a,b;
if (a==b) {cout "brojevi su jednaki";}
else {cout "brojevi su različiti";};
return 0;
}

For petlja

Služi
za ponavljanje naredbe ili grupe naredbi ukoliko je unaprijed poznat
broj ponavljanja. Sintaksa glasi: for (početna vrijednost; uslov;
stepen rasta) {naredba}.
For petljom "upravlja" kontrolna varijabla
tipa integer (int) koja mijenja vrijednost za određeni stepen kroz
svaki prolaz petlje. Prvi korak je inicijacija gdje kontrlonoj
varijabli pridružimo neku početnu vrijednost. Zatim navodimo uslov;
petlja će se vrtiti dok kod je on tačan. Stepenom rasta označavamo za
koji interval će se kontrolna varijabla uvećavati kroz svaki ciklus
petlje. for (int i=1; i10; i++) znači da će se varijabla i, počevši od
1 uvećavati za jedan dok god je i manje od 10, dakle sve naredbe u
sklopu petlje će se ponoviti 10 puta. Evo primjera koji će sabrati i
pomnožiti brojeve do n.
Code:

#include iostream.h
main()
{
int n,s=0,p=1;
cout "n=";
cin n;
for (int i=1; i=n; i++)
{
s+=i;
p*=i;
}
cout "s=" s;
cout "p=" p;
return 0;
}

While petlja
Ukoliko
nije unaprijed poznat broj ponavljanja onda koristimo while petlju.
while (ab) {naredba ili grupa naredbi} znači "ponavljaj naredbu u
sklopu petlje dok kod je uslov tačan". Poenta je da kod ove naredbe ne
mora biti unaprijed poznat broj ponavljanja, te se naredbe ponavljaju
sve dok se istinitost uslova ne promjeni. Tu međutim moramo da budemo
pažljivi, ako uslov nije dobro formulisan i ne postoji mogućnost da se
on u toku rada petlje izmjeni program će ili preskočiti petlju ili
beskonačno dugo ostati u njoj (do nasilnog prekidanja rada samog
programa). Ovo zna da bude iritanto početnicima jer tako često gube
cijeli program, te moraju da ga pišu iz početka (zna biti nezgodno na
ispitu).... Evo primjera jednog programa koji sabira brojeve sve dok je
zbir manji od 5000;
Code:

#include iostream.h
main()
{
int i=0,s=0;
while (s5000)
{
i++;
s+=i;
}
cout "s=" s;
return 0;
}

Ovdje
se vidi bitna razlika između while i for petlje. Ovaj program bi bilo
(gotovo) nemoguće napisati sa for petljom jer ne znamo unaprijed koliko
brojeva ćemo morati sabrati, nego ih sabiramo dok zbir ne dostigne
određenu vrijednost.

Jednodimenzionalni nizovi
Nizove
korisimo kada imamo više varijabli jednog tipa koje su na neki način
povezane. Niz je skup varijabli istog tipa kojima pristupamo prema
njihovom indeksu. int niz[10] će u memoriji rezervisati 10 memorijskih
lokacija za varijable tipa int. Ukoliko želimo da se obratimo nekom
članu niza jednostavno navedemo ime niza i zatim indeks (rednim broj)
člana u tom nizu. Na primjer niz[0]=26 bi prvom članu niza dalo
vrijednost 26 (prvi član niza ima indeks 0). Pri upisivanju članova
niza moramo da pazimo da ne pređemo maksimalni broj elemenata niza koji
smo pri definisanju naveli. Tako kompajler ne bi prijavio grešku kad bi
u naš prethodni niz pokušali da upišemo niz[135]=15, već bi on u
lokaciju koja se nalazi 135 "varijabli" daleko od početka niza upisao
broj 15, zamijenjujući na taj način sve što se tu prije nalazilo. Ovo
je opasno i nepredvidivo i često je uzrok čudnih grešaka ili pada
programa. A sada evo zadatka koji će u niz upisati prvih 10 parnih
brojeva:
Code:

#include iostream.h

main()
{
int nizParnihBrojeva[10];
for (int i=0; i10; i++)
{
nizParnihBrojeva[i]=i*2;
cout "NIZ[" i "]=" nizParnihBrojevai[i];
}
return 0;
}


Dvodimenzionalni nizovi (matrice)
Matricu
možemo da zamislimo kao tabelu; sastoji se od elemenata koji pripadaju
redovima i kolonama koje su značeni indeksima. int matrica[10][15] bi
rezervisalo prostor za 10*15=150 varijabli tipa int. Uzmimo sada na
primjer matricu mat[x][y]. Ako je x==y, matrica je kvadratna. U takvoj
matrici svi elementi za čije indekse važi x==y nalaze se na glavnoj
dijagonali. Za elemente za čije indekse važi da su x+y==x+1, odnosno
x+y==y+1 (iz uslova x==y) slijedi da se nalaze se na sporednoj
dijagonali. Evo jednok zadatka čije je rješenje nedavno traženo na
forumu: Napisati program koji će sa tastature prvo učitati prirodni
broj n koji mora biti između 2 i 10. Nakon toga učitati nxn realnih
brojeva u matricu. Pretpostaviti da u matricu može stati najviše 10x10
brojeva. Pronaći i na ekran ispisati sumu svakog reda matrice i
proizvod svake kolone matrice. Rješenje:
Code:

#include iostream.h
#define max 10

main ()
{
int matrica[max][max], suma[max], proizvod[max];
int n,s=0,p=1;
cout "n=";
cin n;
for (int i=1; i=max; i++)
{
suma[i]=0;
proizvod[i]=1;
}
for (int i=1; i=n; i++)
for (int j=1; j=n; j++)
{
cout "Mat["i","j"]=";
cin matrica[i][j];
suma[j]+=matrica[i][j];
proizvod[i]*=matrica[i][j];
}
for (int i=1; i=n; i++)
cout"Suma["i"]="suma[i]endl;
for (int i=1; i=n; i++)
cout"Proizvod["i"]="proizvod[i]endl;
return 0;
}

Dva zadatka kao klasičan primjer za izdvajanje pojedinih cifara iz integera:

1)Napisati C program koji će pronaći i ispisati na ekran sve trocifrene brojeve kod kojih je suma cifri djeljiva sa 7.
Code:

#include iostream
using namespace std;

main()
{
int s,d,j; //stotine, desetice, jedinice...
for (int i=100; i1000; i++) //petlja vrti sve 3-cifrene brojeve
{
int temp=i;
j=temp%10; //izdvajamo redom cifre broja tako što
temp/=10; //prvo tražimo ostatak pri djeljenju
d=temp%10; //sa 10, a zatim broj i djelimo sa 10
temp/=10; //da se oslobodimo zadnje cifre i
s=temp%10; //omogućimo traženje nove
int sum=s+d+j;
if (sum%7==0) //provjeravamo da li je suma djeljiva sa 7
cout i endl; //ako jeste, ispisujemo broj
}
system ("pause");
return 0;
}


2)
Napisati
program koji će pronaći i ispisati na ekran koliko ima peterocifrenih
brojeva kod kojih je suma zadnje 4 cifre jednaka prvoj cifri.
Code:

#include iostream
using namespace std;

main()
{
long int i;
int cf[6],br=0;
for (i=10000; i100000; i++) //petlja koja vrti sve 5-cifrene br.
{
long int temp=i;
for (int j=5; j0; j--) //petlja u kojoj izdvajamo cifre broja
{
cf[j]=temp%10; //uzimamo zadnju cifru broja i spremamo je u niz
temp/=10; //"odsjecamo" zadnju cifru da bi mogli naći sledeću
}
int sum=cf[2]+cf[3]+cf[4]+cf[5]; //suma zadnje 4 cifre
if (cf[1]==sum) //ako je suma jednaka prvoj cifri
{ //ispisuje se taj broj
cout i endl; //a brojač se uvećava za 1
br++;
}
}
cout "br=" br endl; //ispis brojača
system ("pause");
return 0;
}